Prevencija negativnih posljedica stresa po zdravlje

Četvrtak, 18 Travanj 2013 12:17

Centar palijativne njege JZU-a UKC-a Tuzla je u suradnji s Udruženjem “Snaga žene” Tuzla organizirao program pružanja psihološke pomoći za četrdeset pacijentica Dnevnog hospisa. Program će trajati devet tjedana, pod stručnim vodstvom Sabine Duman i Sanje Petrović, geštalt psihoterapeutkinja u edukaciji iz Udruženja “Snaga žene“ Tuzla.  Kvaliteta života Cilj programa je prevencija negativnih posljedica stresa po zdravlje, obnavljanje energije  čime se postiže emocionalno i mentalno zdravlje, ravnoteža tijela i duha, ovladavanje novim vještinama ponašanja u raznim situacijama  – smanjenje zabrinutosti, smanjenje stresa, veća opuštenost, pozitivan način razmišljanja. Također, jedan od ciljeva je i povećanje svjesnosti kod žena o potrebi promjene životnog stila uz primjenu novih metoda prevencija i očuvanja zdravlja. Inače, palijativna medicina za cilj ima ukloniti tegobe pacijenta bez obzira u kojem se stadiju bolest nalazi. “Tri su osnovna cilja palijativne medicine: kontrola simptoma, potpora pacijentu (psihička, socijalna i duhovna), potpora obitelji”, kaže dr. med. sc. Samir Husić, specijalist anesteziologije s reanimatologijom i ravantelj Centra palijativne njege (hospis) JZU-a UKC-a Tuzla. Ono što je bitno, kaže dr. Husić, jest da nikada ne smijete reći da se ništa ne može učiniti. “Uvijek se može nešto učiniti čak i ako imate pacijenta koji će umrijeti. Dobra komunikacija, topla riječ, korektan pristup, dobra terapija simptoma (analgetici, sedativi, amtiemetici i td), potpora obitelji, pružit će pacijentu sigurnost, osjećaj zadovoljstva, popraviti njegovu kvalitetu života bez obzira na fazu bolesti”, kaže dr. Husić. Kreativne radionice i vježbe Zbog toga je i ovaj program pružanja psihološke pomoći od velikog značaja za same pacijente. Kako ističu iz Centra, program će se realizirati kroz kreativne radionice i vježbe opuštanja, odnosno relaksacije. Kreativno izražavanje potiče i razvija stvaralačku maštu i duhovnost te oslobađa čovjeka kreativne napetosti i nakupljenog stresa.“Na ovaj način potičemo kreativni razvoj žena i uljepšavamo njihovu svakodnevnicu. Radionice imaju i terapijski učinak jer pomaže ženama da se oslobode stresa nakupljenog tijekom tjedna i žive zadovoljnijim i ispunjenijim životom”, ističu iz Centra. Obuhvaćaju: slikanje, slikanje na staklu i drugim medijima, rad s glinamolom, ručne radove i dr., dok vježbe opuštanja podrazumijevaju tehniku relaksacije koja se kombinira s mentalnim procesom vizualizacije i autogenim treningom. Piše: S. Dedić http://www.dnevni-list.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=35416:prevencija-negativnih-posljedica-stresa-po-zdravlje&catid=9:koktel&Itemid=10

 

Ignorisanje pojma eutanazije

Eutanazija ili „smrt iz milosrđa“ je nešto o čemu se u BiH gotovo i ne priča, ne polemiše, pa se stiče utisak kao da ne postoji da li potreba ili interes javnosti.

 

 

Ona se eksplicitno ne spominje ni u domaćim krivičnim zakonima, odnosno nigdje ne piše da je eutanazija zabranjena tj. da je to krivično djelo. Jedini dokument koji de facto spominje eutanaziju jeste Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata koji je donio Parlament Federacije BiH 2010. godine, gdje se u članu 17.  ističe da pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svemu što se tiče njegovog života i zdravlja, osim u slučajevima kada to direktno ugrožava život i zdravlje drugih, te da ovo pravo ne podrazumijeva eutanaziju i u članu 31. istog Zakona kojim se propisuje da svaki pacijent ima pravo na najviši nivo olakšavanja svoje patnje i boli saglasno opšteprihvaćenim stručnim standardima i etičkim principima, što podrazumijeva terapiju bola i humanu palijativnu zaštitu u posljednjem stadiju bolesti, što opet iskuljučuje eutanaziju.

U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti RS kojim se propisuju prava i obaveze građana i pacijenata u ostvarivanju zdravstvene zaštite članom 23. se kaže da pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svemu što se tiče njegovog zdravlja, osim u slučajevima kada to direktno ugrožava život i zdravlje drugih lica, dok se stavom 1. člana 26. ističe da pacijent ima pravo da odbije predloženi medicinski tretman, čak i u slučaju kada se njime spasava ili održava njegov život.

Ako bismo eutanaziju posmatrali kao pomoć pri samoubistvu, u krvičnim zakonima i RS i Federacije BiH stoji da ko navede drugog na samoubistvo ili mu pomogne u izvršenju samoubistva, pa ovo bude izvršeno, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina u RS, i kaznom od tri mjeseci do pet godina u FBiH.

Evropsko iskustvo

Pitanje eutanazije je kompleksno pitanje, koje podrazumjeva sagledavanje iz medicinskog, religijskog, bioetičkog, moralnog i pravnog ugla. Za razliku od BiH, debate oko ozakonjavanja ili potrebe legalizovanja u Evroskoj uniji su sve glasnije, posebno nakon što su neke države članice (Belgija, Luksemburg i Holandija) taj čin ozakonile, osmislile  procedure i stvorile praksu vezanu uz ostvarivanje tog prava. Činjenica je da na nivou EU zakonodavstva eutanazija nije kodificirana, zbog čega članice i mogu same da se odrede prema ovom pitanju. Holandija se smatra pretečom ozakonjavanja eutanazije, jer je bila prva država u Evropi koja je prije 12 godina regulisala i zakonski dozvolila etuanaziju (odlukom Senata sa 46 glasova za i 28 protiv).

Trend je da se i u ostalim zemljana EU otvori rasprava o ovom pitanju, Medicinski etički savjet Francuske predložilo je da se potpomognuta smrt u ovoj zemlji legalizuje u izuzetnim slučajevima kod pacijenata koji su neizlječivo bolesni i trpe nesnosne bolove, ali samo na njihov lični zahtjev.

Međutim treba biti jasno da ni holandski Zakon o okončanju života po zahtjevu i potpomognutom samoubistvu ne daje pravo vlastima da okončaju život određenim licima po svom izboru, niti da će biti uslišeno svakom zahtjevu za okončanje života, on naprotiv predviđa više uslova koji se moraju ispuniti da bi se postupilo po tom zahtjevu.

„Pretpostavka je da su druge teme tipa ekonomskog, socijalnog i političkog karaktera  bitnije za medije i javnost obzirom na trenutačnu situaciju u Bosni i Hrcegovini. Međutim, život i praksa možda nametnuti da se otvori šira debata sa stavovima svih relevantnih institucija koje mogu nešto reći na ovu temu, kada će taj trenutak doći u Bosni i Hercegovini, teško je procjeniti”, istakla je  Nives Jukić, Ombudsmen BiH.

Eutanazija, distanazija, ortotanazija

Pravo na život ili ljudski život se smatra najvišom vrijednosti i kao takav ga definišu Evropska konvencija o ljudskim pravima, kao i Ustav BiH. U mnogim debatama po pitanju eutanazije njeni zagovarači su isticali da osim prava na život, ljudi treba da imaju i „pravo na smrt“.

„Kada se “povede priča” o kraju života (smrti) uvijek se u stvari razgovara o ljudskoj moći (ili nemoći) da “savlada smrt” ili da se sa smrti suočimo. Borba protiv smrti je važan cilj medicine, ali uvijek mora postojati pozitivno razmišljanje da je dužnost medicine da prihvati smrt kao sudbinu svih ljudskih bića. Ako krenemo od aksioma da “od smrti nema lijeka”, medicinski tretman mora biti usmjeren da poveća mogućnost umiranja u miru. Savremena medicina je smrt smatrala (a i danas je uglavnom tako) svojim najvećim neprijateljem, ponekad produžavajući život preko bilo koje mjere, zanemarujući humanu  jegu za teško bolesne“, kaže dr. med. sc. Samir Husić, načelnik Centra palijativne njege UKC Tuzla.

On dodaj da većina pacijenata priznaje da se ne boje umrijeti koliko imaju strah od suočavanja sa užasnom boli i patnjom, te se zbog toga javljaju zahtjevi za eutanazijom. „Istovremeno u savremenoj medicini osjećaj nemoći pred “snagom smrti” ljekare needukovane iz palijativne medicine dovodi u iskušenje napuštanja (ili prekidanja) tremana palijativno bolesnih pacijenata. Palijativna medicina zahtijeva da, čak i kada pacijent neprikladno odbija dalje terapije, ljekar boravi uz svog pacijenta i uspostavi empatičku komunikaciju, čime može učiniti da pacijent ponovo razmisli o ispravnosti svojih odluka“, ističe dr Husić.

On poručuje da je vrlo bitno znati šta je to  “palijativni stadijum bolesti”. To je onaj stadijum kada bolest više ne reaguje na ciljani farmakološki ili nefermakološki tretman, i kada su tretman simptoma i kvalitet života pacijenta dva prioritetna cilja. Svaka bolest (hronična) vremenom uđe u ovu fazu (nereagovanja na ciljani tretman). U tom smislu postoje tri pravca kako se tretiraju pacijenti u ovom stadijumu. Jedan od njih je etuanazija, drugi za koji dr Husić ističe da je možda još veći problem predstavlja rašireni princip distanazija (terapijska ustrajnost). “Koristeći novi terapijski (i tehnološko farmaceutski) arsenal distanazija, negirajući dimenziju smrti, podvrgava osobu bolnoj smrti (neprimjerenim dijagnostičko – terapijskim procedurama)”, objašnjava dr Husić. Treći, i prema  pravilima palijativne medicine, najbolji pravac jeste princip ortotanazije, koji traži poštovanje opšte dobrobiti za pacijenta, te garantuje dostojanstvo pacijenata i tokom života ali i u vrijeme umiranja.

Svjetska zdravstvena organizacija je redefinicijom pojma zdravlja kojom se predlaže da zdravlje nije samo puko odsustvo bolesti nego i tjelesna, psihička, socijalna i duhovna dobrobit za pacijenta, priznala palijatvnu medicinu zvaničnom trećom granom medicine.

U Centru palijativne njege Tuzla, koji je jedini takav u BiH, na hospitalnom tretmanu godišnje bude između  600 – 650 (od osnivanja 2003. godine to je oko 5.000 pacijenata) uz još 1.100 – 1.200 pregleda u ambulanti palijativne medicine i terapije bola (oko 10 000 za 10 godina). “Niti jedan od tih pacijenata tretiran od strane naših timova nije zatražio eutanaziju. Mislim da sam vam time dao svoj stav o eutanaziji. Samo loše /neadekvatno/ tretiran pacijent može biti potencijalna osoba koja bi eutanaziju smatrala olašanjem muka”, smatra Husić.

(Frontal)

Objavljeno: 04.04.2013. u 11:28

http://www.frontal.ba/novost/62412/ignorisanje-pojma-eutanazije

Izvještaj sa simpozija “Palijativna skrb i zdravstveni sustav – novi izazovi”

Kategorija: NovostiObjavljeno Srijeda, 13 Veljača 2013 19:04Napisao/la ibarbotHitovi: 462

U našoj bolnici je kako smo najavili 30. siječnja 2013. održan Simpozij “Palijativna skrb i zdravstveni sustav – novi izazovi”. Skup je izazvao golem interes stručne i ine javnosti, te već i prije početka premašio očekivanja organizatora, tako da na žalost svi zainteresirani nisu bili u mogućnosti pristupiti skupu.

Simpoziju je prisustvovalo preko 170 stručnjaka među kojima su bili liječnici, medicinske sestre, predstavnici Sisačko-moslavačke županije, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Medicinskog fakulteta, brojnih udruga civilnog društva koje se bave palijativnom skrbi, te Crkve, kao i drugi zainteresirani građani. Dodatnu širinu i međunarodni karakter skupu dali su predstavnici Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, odnosno njegovog Centra za palijativnu njegu. Kako su najavili predstavnici organizatora, ovo je samo početak akcije širenja svijesti o potrebi brige o osobama oboljelim od terminalnih bolesti i njihovim bližnjima, te će se slične akcije u obliku stručnih predavanja, edukacija i tribina nastaviti i dalje. Naravno, osim šireg društvenog konteksta, skup je primarno bio stručnog karaktera s nizom visoko kvalitetnih predavanja koje su održali eminentni stručnjaci s raznih visoko školskih ustanova u Republici Hrvatskoj, kao što su Medicinski fakultet i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a cilj mu je bio i dati dodatni poticaj uvođenju palijativne mreže u zdravstveni sustav Republike Hrvatske.

Simpozij je otvoren protokolarnim dijelom u kojem je pozdravnu riječ održala ravnateljica Neuropsihijatrijske bolnice “Dr. Ivan Barbot”, prim. dr. Marina Kovač istaknuvši spremnost bolnice kao specijalizirane ustanove da postane inicijator i središte palijativne skrbi u svom okruženju. Skup su potom pozdravili sisačko moslavačka županica Marina Lovrić Merzel, prim. dr. sc. Zoran Lončar, zamjenik ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te dr. sc. Aleksandar Džakula ispred Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Stručni dio simpozija otvorio je prim. dr. sc. Zoran Lončar  predstavivši Bijelu knjigu o standardima i normativima za hospicijsku i palijativnu skrb u Europi po preporukama Europskog udruženja za palijativnu skrb, a koji je u nastavku svog izuzetno zanimljivog predavanja pokazao i financijske pokazatelje vezane uz uvođenje palijativne medicine u zdravstveni sustav i pri tom izazvao brojne reakcije nazočnih među kojima je bio i dr. sc. Damir Husić, načelnik Centra palijativne skrbi na Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla. Dr. Husić govorio je o njihovom modelu organizacije palijativne skrbi, te organizaciji rada u njegovom Centru. U nastavku predavanje pod nazivom “Medicinska etika i bioetika u svjetlu palijativne skrbi u 21. stoljeću” održala je prof. dr. sc. Jasenka Markeljević s MEF-a Zagreb govoreći o multidimenzionalnosti svjetske krize, misleći na njene moralne, duhovne i intelektualne aspekte s posebnim naglaskom na palijativnu skrb. Uslijedilo je izvrsno predavanje kolega s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, doc. dr. sc. Renate Martinec i dr. sc. Damira Miholića o primjeni komplementarno-suportivnih terapija u području palijativne skrbi uz čitanje pozdravnog pisma prof. Miroslava Prstačića koautora predavanja kojeg su neodgodive obveze spriječile da se pridruži skupu.. Nužnost mulitiprofesionalnog i interdisciplinarnog pristupa u praksi je prikazana u nastavku simpozija predavanjima mr. sc. Lidije Fumić Dunkić o liječenju karcinomske boli, dr. sc. Marije Kušan Jukić “Specifičnost palijativne skrbi bolesnika s dementnim sindromom”, Ljubica Vazdar, onkolog s Klinike za tumore KBCSM, govorila je o liječenju tumora. Psihijatar Robert Marinić i psiholog Morana Bilić ukazali su na važnost liječenja psihijatrijskih poremećaja, te psihološke aspekte žalovanja, a svoj doprinos skupu dali su svojim izlaganjima, Ivanka Kotnik, dr. med., predstavnica udruge volontera Hrvatska udruga prijatelja hospicija,  Ljiljana Hoić iz mobilnog tima Doma zdravlja centar Zagreb, duhovnik, Igor Grahovac Fedešin, te Renata Marđetko iz Centra za koordinaciju palijativne skrbi u gradu Zagrebu. U zaključcima je naglašena važnost pridržavanja smjernica Europskog udruženja za palijativnu skrb i Bijele knjige o standardima i normativima za hospicijsku i palijativnu skrb, te data podrška stručnjacima iz NPB “Dr. I. Barbot” u organizaciji palijativne skrbi na regionalnoj razini. Simpozij su zatvorili moderator Robert Marinić, zahvalivši svojim najbližim suradnicima, dr. med. Miriam Čupić i dr. med. Nikolini Antoniji Domokuš, te mr. sc. Lidija Fumić Dunkić, predsjednica suorganizatora simpozija, udruge Hrvatski centar za palijativnu skrb čiji su članovi većina predavača ovog izuzetno kvalitetnog i posjećenog skupa.

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

http://npbp.hr/v2/novosti/5-izvjestaj-sa-odrzanog-simpozija-palijativna-skrb-i-zdravstveni-sustav-novi-izazovi.html

Palijativnom centru uručena vrijedna donacija firme Malagić /FOTO/Utorak,

Palijativnom centru uručena vrijedna donacija firme Malagić /FOTO/

Utorak, 07 Maj 2013 15:46 | Autor Selma Jatić

 

 

U okviru UKC-a Tuzla djeluje jedini Centar palijativne njege – hospis, gdje se pruža  aktivna i svebuhvatna briga o pacijentima koji boluju od teških i neizlječivih bolesti, što podrazumijeva kontrolu simptoma njihovih bolesti kao i psihološku, socijalnu i duhovnu podršku pacijentima i njihovim porodicama. Često su, u terminalnim fazama bolesti članovi porodice uz bolesnike prisutni po 24 sata. Kako bi im olakšao boravak i omogućio ugodniju atmosferu sa njihovim najmilijim menadžment firme Malagić d.o.o. Živinice uručio je vrijednu donaciju u vidu 12 pomoćnih ležaja.

 

„Naravno firma Malagić je uvijek tu da se odazve i da pomogne na bilo kakav način koji možemo i naravno, pošto smo mi firma namještaja, tu smo da pomognemo sa namještajem“, kazao je Denis Đurović, predstavnik firme Malagić d.o.o.

Centar za palijetivnu njegu do sada nije bio u mogućnosti iz vlastitih sredstava obnoviti namještaj koji je star i po desetak gdina, a s obzirom da je Malagić prepoznatljiv po kvalitetu, sobe će dosta dugo ostati uređene. Naime, drvo koje se upotrebljava u procesu proizvodnje posebno je obrađeno da bi se otklonile sve moguće deformacije. Tapacirung je proizveden od poliuretanske spužve, prirodnog perja i poliesterskih vlakana a sve su to materijali koji garantiraju komfor i sigurnost.

„Uvijek smo voljni da se odazovemo na ovakve i slične donacije i da pomognemo našim pacijentima, jer jednostavno, njima je potrebna pomoć“, ističe Đurović.

Palijativna medicina je grana medicine koja tretira bolesnike sa progresivnom, uznapredovalom bolesti (karcinomskom i nekarcinomskom) pri čemu primarni ciljevi postaju pokrivanje i kontrolisanje patnji (fizičkih, psihičkih, socijalnih i duhovnih) i poboljšanje kvaliteta života.

„To je namještaj koji je u obliku fotelja na razvlačenje i sećija namjenjen za članove porodice koji u Centru palijativne njege vrlo često borave uz bolesnog pacijenta. Time na neki način ispunjavamo jedan od osnovnih ciljeva palijativne njege a to je da pružimo i konkretnu potporu samom pacijentu i potporu porodici koja na ovaj način može pored svog člana boraviti onoliko koliko smatra da je potrebno odnosno onoliko koliko želi“, kazao je dr. med. sc. Samir Husić, načelnik Centra palijativne njege  UKC-a Tuzla.

Firma Malagić bavi se proizvodnjom i prodajom namještaja. Kompanija je utemeljena 1995. godine i danas predstavlja regionalnog lidera u proizvodnji tapaciranog namještaja čiji proizvodni pogon zapošljava više od stotinu radnika. Trenutno postoje tri fabrike odnosno proizvodna pogona u Živinicama, Brčkom i Gunji te nekoliko prodajnih salona u Tuzli, Sarajevu, Srebreniku, Brčkom, Gunji i Živinicama. Danas, kvalitet namještaja garantuju stručnjaci i materijali sa kojima radi firma Malagić.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentar na www.zzjzfbih.ba/2012/03/palijativna-skrb-ili-kako-pomoci-bolesnicima-sa-smrtonosnim-bolestima/

Čestitam i podržavam sve inicijative koje unapređuju misao i ideju o palijativnom zbrinjavanju pacijenata. U BiH postoji Udruženje “Inicijativa za uvođenje palijativnog tretmana u BiH” (www.palijativnabih.wordpress.com), a u UKC Tuzla od 2003. godine radi Centar palijativne njege sa 21 krevetom za tretman pacijenata u Palijativnom stadiju bolesti. Godišnje se hospitalizira oko 650, a ambulantno tretira 1200 – 1300 pacijenata. Otvoreni smo za sve vidove saradnje koji imaju za cilj unaprijediti palijativni tretman, te smo spremni i drugima prenijeti naša konkretna iskustva (do sada smo palijatvno zbrinuli više od 4000 hospitalnih pacijenata).
dr. Samir Husić

PALIJATIVNA SKRB U VARAŽDINSKOJ ŽUPANIJI

Na lokalnoj razini još uvijek nedovoljno organizirana

U županijskoj palači u utorak, 9. travnja u organizaciji Doma zdravlja Varaždinske županije održana stručna prezentacija o palijativnoj skrbi na području županije te je prezentirana organizacija palijativne skrbi na državnoj razini. Prezentacija je organizirana za zdravstvene djelatnike na svim razinama, predstavnike lokalne vlasti i socijalnih institucija te za duhovnike koji su u palijativi neizbježni.

- Palijativna skrb je briga za bolesnika koji nema više socijalizacije, obično ni članova obitelji koji bi na zadovoljavajući način skrbili za njega u zadnjim fazama njegova života. Najčešće su radi o malignim ili nekim težim neurološkim bolestima. Takva skrb omogućava bolesniku dostojanstven i što je moguće bezbolniji način završetka njegova života. U Hrvatskoj zasad nema organizirane palijativne srbi onako kako bi ona trebala biti organizirana. U zadnje tri godine poduzeti su mnogi pozitivni koraci, između ostalih i Nacionalna strategija za palijativnu skrb. U nekim lokalnim sredinama ona je organizirana ovisno o dostupnim sredstvima i mogućnostima no to je još uvijek nedovoljno. Zasada rade ili volonteri ili timovi za palijativu. U palijativnoj skrbi možda čak i najvažniji dio je onaj duhovni segment, odnosno neka vrsti psihološke pomoći koja ima izuzetno važnost naročito u posljednjim trenucima – kazala je mr.sc. Renata Marđetko koordinatorica Centra za palijativnu Skrb u Gradu Zagrebu .

Prof. dr. sc. Karmen Lončarek dr. med. govorila je o organizaciji i modelu palijativne skrbi u Hrvatskoj.

- Za početak treba osnovati projektne timove u Domu zdravlja koji će se povezivati Domove zdravlja, bolnice i institucije koje će provoditi ovu skrb… Iako je to vrlo kompleksni posao, potrebne investicije su minimalne. U Varaždinskoj županiji postoji vrlo jak karitas, izvrsna bolnica i Dom zdravlja, samo je potrebno prepoznati kapacitete i započeti organizaciju rada. Smatram da bi početak projekta trebao početi kroz šest do 12 mjeseci – kazala je Lončarek te dodala kako se situacija u EU po pitanju palijativne skrbi uvelike razlikuje.

– Postoje zemlje u kojima je palijativa duboko ukorijenjena kao primjerice u Velikoj Britaniji, a postoje i zemlje u kojima je ona začecima kao što je Hrvatska. Zanimljivo je da tranzicijske zemlje kao što je BiH ili zemlje poput Rumunjske ili Poljske imaju uzorno organiziranu palijativu na svjetskoj razini.

„Subkutana infuzija – prijeko potrebna“

Adela Matušin glavna medicinska sestra u bolnici u Popovači prezentirala je upotrebu subkutane infuzije u palijativnoj skrbi.

- Subkutana infuzija je najbolja moguća infuzija za palijativnog bolesnika. Ona nije bolna, već ugodna i bolesnici s njom vrlo dobro funkcioniraju. Palijativni bolesnici imaju vrlo često probleme vezane uz kemoterapije ili općenito loše stanje. Stoga je važno da je njima ovakva infuzija omogućena i da njihov kraj bude što bezbolniji i dostojanstveniji. Moram reći kako je ova infuzija u Hrvatskoj vrlo slabo upotrebljavana, odnosno tek je u svojim začecima primjene – kazala je Adela Matušin.

Živinička firma “Malagić” donirala namještaj Centru palijativne njege u UKC Tuzla

Četvrtak, 09. 05. 2013.|08:56 | Izvor: eKapija

U okviru UKC-a Tuzla djeluje jedini Centar palijativne njege – hospis, gdje se pruža aktivna i svebuhvatna briga o pacijentima koji boluju od teških i neizlječivih bolesti, što podrazumijeva kontrolu simptoma njihovih bolesti kao i psihološku, socijalnu i duhovnu podršku pacijentima i njihovim porodicama. Često su, u terminalnim fazama bolesti članovi porodice uz bolesnike prisutni po 24 sata. Kako bi im olakšao boravak i omogućio ugodniju atmosferu sa njihovim najmilijim menadžment firme “Malagić” iz Živinica uručio je vrijednu donaciju u vidu 12 pomoćnih ležaja, javlja RTV “Slon”. - Naravno firma “Malagić” je uvijek tu da se odazve i da pomogne na bilo kakav način koji možemo i naravno, pošto smo mi firma namještaja, tu smo da pomognemo sa namještajem- kazao je Denis Đurović, predstavnik firme “Malagić” Centar za palijetivnu njegu do sada nije bio u mogućnosti iz vlastitih sredstava obnoviti namještaj koji je star i po desetak gdina. Palijativna medicina je grana medicine koja tretira bolesnike sa progresivnom, uznapredovalom bolesti (karcinomskom i nekarcinomskom) pri čemu primarni ciljevi postaju pokrivanje i kontrolisanje patnji (fizičkih, psihičkih, socijalnih i duhovnih) i poboljšanje kvaliteta života. Firma “Malagić” bavi se proizvodnjom i prodajom namještaja. Kompanija je utemeljena 1995. godine i danas predstavlja regionalnog lidera u proizvodnji tapaciranog namještaja čiji proizvodni pogon zapošljava više od stotinu radnika. Trenutno postoje tri fabrike odnosno proizvodna pogona u Živinicama, Brčkom i Gunji te nekoliko prodajnih salona u Tuzli, Sarajevu, Srebreniku, Brčkom, Gunji i Živinicama.